U pogledu pojma alternativne krivične sankcije postoje velika lutanja kako u teoriji, tako i od strane samih zakonodavaca u uporednom pravu. Često se pod ovim pojmom podrazumevaju kako uprošćene alternativne forme postupanja u fazi pre suđenja, zatim različiti vidovi vanzavodskog sankcionisanja, kao i širok dijapazon modaliteta izvršenja same kazne zatvora, kroz brojne forme puštanja na uslovni otpust i boravka osuđenog na slobodi u periodu izrečene kazne.
Međutim, sam pojam alternativne krivične sankcije je uži i odnosi se zapravo na one supstitute kazni zatvora koje su u obliku krivičnih sankcija predviđene krivičnim zakonodavstvom. Stoga bi njihova definicija glasila:
Alternativne krivične sankcije su zakonom predviđene represivne mere koje se primenjuju kao zamena kazni zatvora, s ciljem suzbijanja kriminaliteta, prema učiniocu protivpravnog dela koje je u zakonu predviđeno kao krivično delo, na osnovu odluke suda donete nakon sprovedenog krivičnog postupka, a prilikom čijeg izvršenja je neophodno vršenje nadzora od strane za to nadležnog organa.
Posmatrajući datu definiciju, osnovna obeležja alternativnih krivičnih sankcija su sledeća:
1) one su po svojoj prirodi represivne mere
Iako alternativne krivične sankcije suštinski teže ostvarenju resocijalizacije učinioca krivičnog dela, te kod njih nije primarno istaknut elemenat represivnosti, one takođe u sebi nose crtu represije, jer ne teže samo prevenciji, već predstavljaju i retributivni odgovor društva na izvršenje krivičnog dela. Dakle, i one nužno u sebi nose crtu odmazde, jer dovode do oduzimanja ili ograničavanja prava i dobara učinioca krivičnog dela, ili, pak, u sebi sadrže pretnju da će se to dogoditi, mada je to retributivno obeležje znatno manje izraženo nego kod ostalih sankcija, posebno u poređenju sa kaznom zatvora, pa i novčanom kaznom.
2) moraju biti predviđene zakonom
Drugi postavljeni uslov jeste da alternativna krivična sankcija kao takva mora biti predviđena u zakonu, ostvarujući time jedno od osnovnih načela u krivičnom pravu - načelo zakonitosti (nullum crimen, nulla poena sine lege). Navedeno znači da sud nije ovlašćen da izrekne neku sankciju kao zamenu za kaznu zatvora, a koja nije kao takva izričito određena u zakonu.
3) primenjuju se kao zamena kazni zatvora
Ono što je ključno kod alternativne krivične sankcije jeste da ona predstavlja supstituciju, zamenu kazni zatvora u situacijama kada sud oceni da se svrha izricanja krivičnih sankcija i svrha kažnjavanja može ostvariti i nekom od predviđenih vanzavodskih sankcija. Dakle, da bi neka sankcija bila alternativa kazni zatvora bitno je da je zakonom predviđeno da može zameniti osnovnu krivičnu sankciju i da se ona sama ne sastoji u lišenju slobode učinioca krivičnog dela koja se realizuje u zavodskim uslovima, već predstavlja neki od vanzavodskih načina ograničavanja ili oduzimanja određenih prava osuđenog lica.
4) cilj im je suzbijanje kriminaliteta
Četvrti postavljeni uslov jeste da je cilj alternativnih sankcija, kao i svih krivičnih sankcija, suzbijanje kriminaliteta kroz ostvarenje kako specijalne, tako i generalne prevencije, kao i izražavanjem društvene i moralne osude za izvršeno krivično delo.
5) primenjuju se prema učiniocu protivpravnog dela u zakonu predviđenog kao krivičnog dela
Kao i sve ostale sankcije, alternativne krivične sankcije se primenjuju prema učiniocu protivpravnog dela u zakonu predviđenog kao krivičnog dela, što znači da je potrebno ispunjenje svih objektivnih elemenata nekog krivičnog dela na način opisan u zakonu, odnosno nije potrebno da postoji krivica učinioca. Stoga alternativne krivične sankcije su podobne da se izriču i prema licima koja su u stanju neuračunljivosti izvršila inkriminisane radnje koje su kao krivično delo u zakonu izričito predviđene.
6) izriče ih sud u krivičnom postupku
Šesti uslov koji je neophodan jeste da ove sankcije izriče sud nakon okončanog krivičnog postupka. To znači da u pojam alternativnih krivičnih sankcija u ovom užem smislu reči ne spadaju mere koje služe sa „skretanje“ krivičnog postupka, diverzione mere koje se primenjuju pre samog otpočinjanja krivičnog postupka, kao ni mere kojima se tokom izdržavanja kazne zatvora modifikuju načini njenog izvršenja, te primenjuju određeni vaninstitucionalni tretmani i programi.
7) njihovo sprovođenje mora biti nadzirano od strane nadležnog organa
Na kraju, ono što odvaja alternativne krivične sankcije od ostalih predviđenih sankcija jeste praćenje njihovog izvršenja od strane nadležnih tela i ustanova, koje zavisno od zemlje do zemlje mogu biti u okviru državnog aparata i manje ili više samostalne od izvršne vlasti, a mogu biti poverene i nevladinom sektoru i neprofitnim organizacijama. Ono što opredeljuje sankciju kao alternativnu u odnosu na klasične krivične sankcije koje već dugo vremena postoje u skoro svakom pravnom sistemu jeste upravo mogućnost njenog nadziranja i praćenja stepena reintegracije učinioca u društvo i njegovog napretka, te to obeležje daje predmetnoj sankciji jedan novi kvalitet koji sa razvojem modernih tehnologija i komunikacija dobija svoje različite napredne oblike i forme. Stoga je ovaj elemenat jedan od ključnih koji razdvaja, na primer, klasične mere upozorenja (uslovna osuda i sudska opomena) od zaštitnog nadzora koji se odvija na slobodi i koji predstavlja alternativnu krivičnu sankciju u modernom smislu reči, budući da je kroz nadzor i pomoć, te kombinaciju različitih obaveza koje se nameću učiniocu, moguće postići željeni rehabilitacijski i preventivni efekat.