ALTERNATIVNE KRIVIČNE SANKCIJE

• Šta su alternativne krivične sankcije?
U pogledu pojma alternativne krivične sankcije postoje velika lutanja kako u teoriji, tako i od strane samih zakonodavaca u uporednom pravu. Često se pod ovim pojmom podrazumevaju kako uprošćene alternativne forme postupanja u fazi pre suđenja, zatim različiti vidovi vanzavodskog sankcionisanja, kao i širok dijapazon modaliteta izvršenja same kazne zatvora, kroz brojne forme puštanja na uslovni otpust i boravka osuđenog na slobodi u periodu izrečene kazne.
Međutim, sam pojam alternativne krivične sankcije je uži i odnosi se zapravo na one supstitute kazni zatvora koje su u obliku krivičnih sankcija predviđene krivičnim zakonodavstvom. Stoga bi njihova definicija glasila:
Alternativne krivične sankcije su zakonom predviđene represivne mere koje se primenjuju kao zamena kazni zatvora, s ciljem suzbijanja kriminaliteta, prema učiniocu protivpravnog dela koje je u zakonu predviđeno kao krivično delo, na osnovu odluke suda donete nakon sprovedenog krivičnog postupka, a prilikom čijeg izvršenja je neophodno vršenje nadzora od strane za to nadležnog organa.
Opširnije.
• Istorijski razvoj
Sama pojava alternativnih krivičnih sankcija u uporednom pravu prouzrokovana je krizom čistog modela kažnjavanja koji je dugo vremena bio vladajući u krivičnom pravu, te pojave, posle Drugog svetskog rata, prvih shvatanja u teoriji krivičnog prava koja su umesto odmazde, retrubucije u prvi plan isticala resocijalizaciju učinioca krivičnog dela.
Prve ideje o zameni kazne lišenja slobode nekim humanijim i efikasnijim sankcijama javile su se još krajem XIX veka, kao reakcija na negativne efekte koje kazna lišenja slobode sa sobom nosi. U to vreme, sa uvođenjem kapitalističkog načina proizvodnje gde sloboda pojedinca je postala vrednost sama za sebe, kazna lišenja slobode se masovno primenjivala i imala je centralno mesto u sistemu krivičnih sankcija. Međutim, sve učestalije kritike od strane pretežno pozitivističkih socioloških škola u pogledu neefikasnosti kratkotrajnih kazna lišenja slobode, te loši uslovi izvršenja koji su praćeni negativnim psihološko-sociološkim posledicama po osuđenog , doveli su, kada su u pitanju lakši oblici kriminaliteta, do uvođenja uslovne osude u sistem krivičnih sankcija na evropskom tlu, dok je u anglosaksonskim područjima još ranije počela da se razvija probacija.
Opširnije.
• Međunarodni dokumenti
Najznačajniji međunarodni dokumenti iz oblasti alternativnih krivičnih sankcija su:
Minimalna standardna pravila o alternativnim merama - Tokijska pravila (United Nations Standard Minimum Rules for Non-custodial Measures - The Tokyo Rules) iz 1990. godine
Pravila Ujedinjenih nacija o postupanju prema zatvorenicama i za primenu alternativnih mera prema njima - Pravila iz Bankoka (United Nations Rules for the Treatment of Women Prisoners and Non-custodial Measures for Women Offenders- The Bangkok Rules) koja su doneta 2010. godine
Preporuka Saveta Evrope broj R(92)16 o evropskim pravilima o sankcijama i merama koje se sprovode u zajednici, tzv. Evropska pravila
Opširnije.
• Alternativne krivične sankcije u Republici Srbiji
Posmatrajući sistem krivičnih sankcija prema punoletnim licima u našem pravu i polazeći od date definicije alternativnih krivičnih sankcija i navedenih obaveznih elemenata, u alternativne krivične sankcije kod nas spadaju: kazna zatvora u prostorijama u kojima osuđeni stanuje (tzv. kućni zatvor), kazna rada u javnom interesu i kazna oduzimanje vozačke dozvole. Pored navedenih kazni, jedna mera upozorenja pripada ovom tipu sankcija – uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom, kao i jedna hibridna mera, kvazisankcija – poravnanje učinioca i oštećenog.
Opširnije.